Stroj.22.2.22.?
Putokazi postaju skloni sve neobičnijim nazivima skladbi i albuma. Nakon Helleye, Wadane, Tararajčice, Androide, sada i - Stroj.22.2.22. Otkud se našao na omotnici? I, još važnije - što znači?
To pitanje priziva u misli različite odgovore. Je li riječ o tvorničkoj oznaci utisnutoj na skrivenu dijelu kakva tehničkog uređaja? Možda o imenu računalnog programa za serijsku proizvodnju, programa kojemu je zadatak uspostaviti industrijski proces ponavljanja i unificiranosti? Možda o tehničkoj šifri za postupak provjere funkcioniranja pokretne trake?
Svatko može izabrati vlastiti odgovor. Niti jedan nije pogrešan. I Putokazi su izabrali svoj. Točnije, izabrali su svoje odgovore, budući da ih je više. Za početak, Putokazi ime ovog izdanja čitaju najmanje na tri načina. Prvo, naziv za njih upućuje na činjenicu da je ovaj DVD izdavački ugledao svjetlo dana upravo onog datuma o kojemu govori njegovo ime: 22. veljače ove godine. Drugo, naziv upućuje na značajan datum u kolektivnoj biografiji Putokaza. Skupina je osnovana sada već davne 1984., a taj se čin dogodio � 22. veljače. 1984.? Hmm�Treće, izravna poveznica dvaju datuma dovodi do još jedne zanimljive brojke: u trenutku objavljivanja DVD-a Putokazi bilježe ništa manje nego � 22 godine vlastitog djelovanja.
Što su Putokazi, u domaćim pop-glazbenim vodama jedna od rijetkih isključivo vokalnih formacija, mogli napraviti u te 22 godine rada? Što pokazuje pogled unatrag?
U tako zavidnoj dugovječnosti možda se ključnom riječju čini izraz evolucija. Riječ je o evoluciji što se događala na putu od prvih glazbenih istupa družine do posljednjeg projekta Androida. Taj se put proteže od točke u kojoj se jasno prepoznaje osnivački žar, entuzijastička strast s kojom se ulazi u svaki izazov te vrste, do konceptualnog ulaženja u priču o čovjeku-stroju. Odnosno, do glazbeno-scenskog elaboriranja priče o ljudskom automatu, ili automatskom čovjeku, zapitanom nad učincima čovjekova udaljavanja od vlastitih polazišta. Evolucija viđena na taj način kretanje je od toploga, ljudskoga, do hladnoga, strojnoga.
Dakako, rad Putokaza osobno valja razlikovati od tematskih implikacija njihova rada. Ulazeći u sve složenije i zahtjevnije projekte, Putokazi uvjerljivo sužavaju prostor spekulacijama o možebitnom gubljenju nekadašnje emotivnosti, potom i o nastavku glazbene vožnje na automatskom pilotu. Putokazi se s vremenom mijenjaju, ali ponajprije kao posljedica stare istine da stalna samo mijena jest. U njihovu slučaju ponajprije mijena osobnog autorsko-izvođačkog rječnika.
Disk 2 ovog izdanja pruža rekapitulaciju u 22 godine prijeđenog i učinjenog. On je vizualnom dokumentacijom potkrijepljeno podsjećanje na ključne postaje puta promjena kojim su sve to vrijeme koračali Putokazi. Disk 1 zapis je s posljednje postaje na tom putu, s happeninga što ga je donijela Androida svojom pojavom u riječkom urbanom srcu, na stubama što odvode iz vreve gradskog središta u neki drugi, možda samo naoko drukčiji svijet. Ti su diskovi dokaz tajnovite i simbolički nadasve snažne moći brojke 2. Jedan iz drugog prirodno proizlaze: uprizorena Androida kruna je prijeđenog puta Putokaza, a sve što je prijeđeno u neku je ruku razvojnim preduvjetom za projekt gustih implikacija jedne Androide.
Stroj.22.2.22?
Naslov je to za čije dekodiranje Putokazi nude još mogućnosti odgovora. Recimo, u njemu je link koji začudno povezuje tehnički mehanizam s onim što sve može značiti brojka 2. To znači s dualnošću valjda svake vrste: racionalnim i emotivnim, muškim i ženskim, dijeljenjem i sintezom, toplinom i hladnoćom, antagonizmom i naklonošću
Ne priziva li ta dualnost kao vizualno opredmećenje u misli lice poput onog što ga u televizijsko-filmskom serijalu Zvjezdane staze ima android Data? On je čovjek koji to ne može biti. Zbog toga na neki način i više čovjek od svojih ljudskih kolega. Priziva iz filma Blade Runner i lice odmetnutog replikanta Roya. Uobličen na sliku i priliku čovjekovu, replikant svim srcem (sic!) želi postati ono što je samo naoko - stvarni čovjek. Upravo to mu je potpuno nedostižno� A najviše priziva u misli lice umjetno stvorene Marije iz Langova filma Metropolis. Marija je taj čovjekoliki stroj, taj ljudski automat koji utjelovljuje sve pozitivne emocije, uključujući majčinsku ljubav, u langovski problematičnom, dehumaniziranom svijetu. Ona je tehnicističko otjelovljenje ženskog principa. Ona je androida.
Pričajući individualnu priču o glazbenoj strasti bez koje ne bi moglo biti djelovanja dugovječnog poput njihovog, Putokazi ujedno otvaraju vrata velike priče o čovjekovu gubljenju i pronalaženju sebe. Time otvaraju pitanja koja svojom dalekosežnošću ozbiljno premašuju okvire standardnog djelovanja jedne vokalne skupine.
Stroj.22.2.22?
U mehaničku repeticiju tih brojeva utkan je golem žar. Ako to itko zna, onda su to Putokazi.

Velid Đekić, glazbeni kritičar i publicist