Rijeka, 22.veljače 2022.

PUTOKAZI PRESTALI S RADOM

Velid Đekić: Putokazi . završni meandar



Nakon 38 godina rada, Putokazi pretvaraju vlastiti odlazak u efektan artistički čin, što je na valnoj dužini najvećih, recimo Bowieja

Došlo vrijeme da se ni brojkama više ne može u cijelosti vjerovati, kao da su pristigle iz varljivog svijeta slova.

Eto, ma koliko nas osobna iskaznica Putokaza upoznavala sa svom silom impresivnih brojki – 38 godina djelovanja, 10 pjevačkih generacija, 14 albuma, 400 i nešto pojedinačnih imena koja su vokalno tkala zastavu kolektiva, 18 prvih festivalskih nagrada itd. – ispalo je kako se zaključno svođenje računa ipak temelji na samo jednoj brojci.

A to je 2 (slovima: dva).

Numerološka korektnost

Dvadeset i drugog drugog dvadeset druge (22. 2. 22.), posada baca konop oko bitve i silazi s broda u zadnjoj luci. Premda to pratiteljima Putokaza, naviklim na trajno funkcioniranje raspjevane družine, kojoj nisu mogli doći glave ni rat, ni medijska marginaliziranost, ni balkanizacija hrvatskoga javnog prostora, ni nepostojanje adekvatne institucionalne podrške, premda to, dakle, pratiteljima zvuči odviše šokantno da bi se otprve povjerovalo – dugo, nevjerojatno, neponovljivo putovanje je završeno. The End. Koniec. Fin.

Putokazi su osnovani 22. veljače i prestaju radom 22. veljače. Prvo je bilo 1984., a drugo 2022. godine. Naravno, datum nije slučajan i odabran je u režiji Mirande Đaković. Njezina je snaga volje obilježila u Putokazima početnu i završnu sekvencu, o sredini da i ne govorimo. Teško je sporiti kako je to njezino pravo, tim više što je u momentu delikatnom poput zaključnog imala na umu čak i, nazovimo to tako, numerološku korektnost situacije. Pa još kad tomu dodamo temu zadnjeg diskografskog projekta… Efektan potez, njime Putokazi pretvaraju vlastiti odlazak u artistički čin, što je na valnoj dužini najvećih, recimo jednog Bowieja.

Ali nije to taj broj 2 na koji mislim.

Obuhvatan pogled unatrag na Putokaze stavlja na stol nešto u čemu vidim dvije ključne odlike njihove radne biografije, a to su – konstanta i promjenjivost. Cjelokupna karijera Putokaza kao da počiva na podatnoj tenziji između toga dvojstva. Ona se u praksi pokazala platformom koja je omogućila trajnu i ustrajnu potragu za novim glazbenim prostorima. Premda je organizam skupine funkcionirao kao čvrst zbroj vokalnih sastavnica (pjevačke generacije u silasku sa scene kontinuirano su zamjenjivale generacije u uzlasku), što mu je osiguravalo izvođačku stabilnost – ponavljanje je u glazbenom svijetu Putokaza bilo nepoželjan postupak. Valjalo je biti uvijek s eksperimentom na ti, ma koliki to značilo rizik, i onaj artistički (u zamisli i izvedbi), i onaj medijski (hoće li nas pratiti i emitirati?), i onaj koji se tiče publike (hoće li nas razumjeti i prihvatiti?).

Ta se tvrdnja ne odnosi samo na evoluiranje formata Putokaza od vokalne skupine iz inicijalne 1984., najprije prema mješovitom zboru 1985. (s usporednom juniorskom postavom od 1991. do 1997.), potom i prema ženskoj vokalnoj skupini, kakvom su Putokazi postali 2003. godine. Usporedno je tu i ponajprije riječ o evoluciji ostvarenih glazbenih projekata. Bilo je u toj evoluciji raznosmjernih meandara, no ona nije dolazila u pitanje.

Endemski status

A početak, priznajmo, takav razvoj baš i nije najavljivao. Dapače, on djeluje iz današnje perspektive toliko egzotično da je teško povjerovati kako polazište priče o Putokazima ima takav, a ne neki drugačiji oblik. Prvi album pojavio se kao eponim 1987. i odabirom „režimske“ revolucionarne kajdanke zbunio onodobnu gradsku pankersko-novovalnu, po zadanosti oporbenu scenu, pa i onu ostalu. Je li u njegovu konceptualnom pristupu bilo laibachovske optike na stvari, ostat će enigma. Mada, možda će upravo uznemiravajuća enigmatičnost u vezi s imanjem ili nemanjem odmaka od „totalitarnih praksi“ biti zapravo esencijalno laibachovska. Ako se za taj album može zaključiti bilo što neupitno, onda je to da funkcionira kao odrješita najava endemskog statusa Putokaza na okružujućoj sceni. Statusa kojemu će ostati vjerni u svim svojim permutacijskim fazama.

Album će se u naknadnim čitanjima često doživljavati kao djelo koje nije ostavilo traga, ali to nije posve istina. On je iznjedrio skladbu „Zamisli novi dan“, koja će u verziji s naslovom „Ružica (nova)“, protegnuti život kroz kasnije faze Putokaza, te postati koncertni standard.

Za razliku od revolucionarnih klasika, drugi albumski korak poveo je ususret pop-klasici. „With respect for The Beatles“ (1991) zaplovio je manje borbenim vodama, donoseći obrade standarda glasovite četvorke, sa zborskim miloglasjem u prvom planu. Izazov se, dakako, nalazio u vokalnim aranžmanima, dobre skladbe ionako su bile tu.

„Good Morning Musicals“ (1992) nadovezao se novim vječnozelenim melodijama u zborskim inačicama. Na djelu su se našle teme znane iz brodvejskih mjuzikla „Kosa“ i „Hello, Dolly!“, iz rock-opere „Tommy“ i sličnih uprizorenja. Sestrinski album „The End Collection“ (1994) proširio je sliku u filmski sinemaskop, a publici je valjalo naćuliti uši za deset općeprihvaćenih tema s velikog ekrana.

Projekt „Putokazi predstavljaju E.N.I. i Vivien Galletta“ (1996) prva je najava autorske prakse upravo za potrebe riječkoga pjevačkog kolektiva. To što je poprimio neočekivano obličje dviju vlastitih ekstenzija, nije odviše zbunilo publiku. Učinak je donio izlazak frakcije E.N.I. ispod kolektivne kape i njezin odlazak na Euroviziju 1997. godine. Znamo li kako su Putokazi prethodno već jednom sudjelovali na tom europskom natjecanju, u skraćenoj verziji kao Put (1993), to im je u biografiju upisalo malo primijećenu činjenicu da su Putokazi, u ovoj ili onoj varijanti, jedini hrvatski izvođači koji su na Euroviziji sudjelovali u dva navrata.

„Zemaljski“ serijal

Album „Zemlja“ (1997) otvorio je novo radno poglavlje, stavljajući u fokus obrade hrvatskih tradicijskih pjesama. Znalački odabrana formula rezultirala je uzornim primjerima onoga što očekujemo od aktualne komunikacije s jučerašnjim sadržajima – etno vrijednosti ispričane recentnim jezikom. Učinak je stavio na stol etno poslastice spravljene a la Putokazi, što je uključilo budući koncertni standard „Tararajčicu“.

Njoj će se kao uspješnica u sljedećem projektu pridružiti „Naranča“. To je signal i o njegovu kretanju domaćim etno koordinatama, ali formula nije ponovljena, za što je odgovornost preuzeo suradnik s prethodnog albuma Elvis Stanić, sada najvećim dijelom potpisujući glazbeni materijal kao autor. Album „Nova Zemlja“ (2000) konceptualno je ostvarenje koje je otkrilo slušateljstvu nepoznate teritorije „vilinskog svijeta“ i njegova imaginarnog jezika. Tematski istražujući naše (još dječje neiskvareno) arhetipsko ja, ma što ono značilo, album se zvučno zaputio u sferu world musica.

Najzapaženije skladbe s oba „zemaljska“ albuma nakon nekog vremena našle su se na albumu „Treća Zemlja“ (2008). Poglavlje poteklo iz etno retorte (što uključuje i world music vode, koje su bazično ništa drugo doli nečiji etno), zaključeno je albumom „Hrvatske narodne uspavanke“ (2001). Koliko god bio spravljen za dječje uši, toliko je namijenjen i ušima odraslih, čemu je iznova pomogla suradnička Stanićeva ruka. Ako su svim tim izdanjima ispisana prva dva poglavlja biografije Putokaza – prvo obilježeno zborskim prilagodbama tuđih standarda (čitaj: davanju prioriteta postojećem i provjerenom glazbenom materijalu), a drugo etno zvučnim vezenjem koje kombinira baštinjeni i novi materijal – sljedeća faza donijela je potpuno i nepovratno usmjeravanje kompasa prema novom autorskom pismu, pisanom upravo za Putokaze. To nije podrazumijevalo samo do kraja sazrelu izvođačku samosvijest. To je ujedno značilo pristanak na autorski rizik, dapače na hod stazom bez artističkih kompromisa. Narasli izvođački mišići postali su sposobni za to, a Miranda Đaković je to prepoznala. Prepoznala? Netočan izraz, ona ih je Putokazima izgradila. Proces je u konačnici okrunjen njenim autorskim izlaskom iz sjene, i to kakvim...

„Svemirski“ trojac

Nakon „zemaljskog“ serijala, što se na neki način čini i logičnim, uslijedio je „svemirski trojac“. Albumi „Androida“ (2004), „Androida remixed“ (2006) i „Mjesec“ (2009) lansirali su slušatelje u svemirska prostranstva, mada ne ona na koja biste otprve pomislili. Na djelu je istraživačko putovanje u naš unutrašnji kozmos, bez pilotskog uključivanja sigurnosnih uređaja, koje će se brzo pretvoriti u trajnu tematsku preokupaciju Putokaza. Istovremeno maglovita i jasna konceptualna linija otvorila je prostor s dovoljno čvrstih, a neobvezujućih uporišta za priču, a sve je podignuto na razinu više odabirom ženske perspektive.

Prva postaja na tom putovanju, „Androida“, potražila je odgovore na pitanja o odnosu stroja i čovjeka, tehnologije i emocije, muškog i ženskog principa. Album remiksiranih tema progovorio je o istim ozbiljnim pitanjima opuštenijim, rasplesanijim rječnikom. „Mjesec“ je zaputio pogled prema Zemlji („Zemlji“, sic!) susjednom nebeskom tijelu, ali je u njemu pronašao nešto sasvim ovdašnje, definiciju našeg emotivnog stanja. Glazbeno, slušatelje se priključilo na energiju trip hopa i elektropopa, s prstohvatom a cappella začina, etno primisli, pa i provjere mogućnosti studijske tehnologije. Slušateljskoj bojazni nije bilo mjesta, sve je sjelo na svoje dobivši oblik tzv. inteligentnog popa, što će reći seta glazbeno složenih, a istovremeno perfektno skrojenih pop-slatkiša koji, kako i treba, podižu sa stolice.

Ako je na „Androidi“ glazbeno autorstvo potpisao Duško Rapotec, tekstove Robert Pilepić, „Mjesec“ je autorski rad Iztoka Turka i Anonima. Taj drugi ubrzo će izaći iz samozatajne faze i dobiti poznato lice – voditeljice Putokaza.

Zaključni tour de force

Album „Porculan“ (2014) bit će da je zatim posve oslobodio Putokaze obveze poštivanja sile teže. Ne tiče se to samo ženskih vokala, već i Mirande Đaković, koja je preuzela autorske konce potpuno u svoje ruke, a što će se pokazati kao iznenađujuće moćan dobitak za kolektiv. Transžanrovski miš-maš stopio je na „Porculanu“ u elegantnu, profinjenu, otmjenu, a kompaktnu smjesu glazbena rješenja u kojima se moglo čuti pulsirajuću elektroniku, vodviljske ugođaje, broadwayske skladbe, „masne“ rockerske rifove, snene ambijentalne zavjese, etno šarenilo, bossanova asocijacije i tko zna što još, a valja otkrivati opetovanim slušanjima. Učinak je stavio na stol začuđujuće prozračne i lepršave skladbe koje, čak i kada progovaraju o zahtjevnijim temama, potiču slušateljske dobre vibracije.

Đaković je autorski sazrijevala možda sporo, ali za svaki trenutak koji smo u tomu čekali slušateljski smo nagrađeni s kamatama.

Apsolutno ista tvrdnja vrijedi za album „Meandri“ (2020). Zaključni album Putokaza drugi je njihov uzastopni tour de force, a Đakovićke pogotovo, koja na albumu potpisuje koncept, glazbu, tekstove, vokalne aranžmane, korepetiranje, te svirku akustične gitare i dio vokala. I na „Meandrima“ imamo posla sa žanrovskom igrom asocijacija, u mjeri koju si na jednomu mjestu mogu dopustiti samo najiskusniji. U odnosu na prethodnika, zvuk je osvježen autohtonim žičanim instrumentima i udaraljkama, svira ih Zoran Majstorović, no glavni novum albuma ipak je tematske naravi. „Odlučujući zagrebati najdublje“ (njihove riječi), u prijevodu posvećujući se tanatosu, upitnicima što ih potiče susret sa smrću, perpetuirajući motive konačnog odlaska i nestanka, Putokazi nisu samo ušli u ono što je u domaćoj pop-glazbi terra incognita, već ujedno polje od kojega ovdašnja glazbena scena bježi kao vrag od tamjana. Taj izvanredno hrabar čin nije im proširio krug poklonika (simptomatično je bilo pismeno odbijanje nekih domaćih radiopostaja da emitiraju naslove s albuma), ali je zato postojeće naveo da im skinu kapu do poda. „Meandri“ su rad koji trijumfalno sažima sve što od Putokaza očekujemo – vrhunsku glazbu, „nepoželjnu“ temu i, u konačnici, pokazivanje srednjeg prsta niskim kulturnim standardima balkaniziranog okruženja. Da, djevojke Putokaza uistinu imaju muda.

Odlazak na vrhuncu

Naravno, iz rekapitulacijskog vidokruga posvećenog sveukupnom djelovanju Putokaza nipošto ne bi valjalo maknuti DVD izdanja „Stroj 22.2.22“ (2006) i „33“ (2017), kojima su filmski dokumentirali neka od svojih scenskih pojavljivanja, a oduvijek su im davali zasebnu pozornost, scenarističku, kostimografsku, koreografsku i svaku drugu. Dio te priče su i sudjelovanja u predstavama kazališta Ulysses, u „Kralju Learu“ ništa manje nego 20 sezona, u predstavi „Medea“ četiri sezone. Ne treba zaboraviti ni ambiciozna scenska uprizorenja poput vlastitog mjuzikla „Raskružje“ (2016). Ili filmskog omnibusa „Meandri“ (2021), dobitnika prve nagrade Međunarodnog festivala glazbenih filmova u Parmi. Ima tu i izlazaka na pozornicu koji neće biti nikad nagrađeni, a zaslužili su. Mislim na umjetnički čin „Nema nas“, lansiran na svečanom početku riječke EPK godine u HNK Ivana pl. Zajca. Antologijski trenutak. Točnije, niz trenutaka, s obzirom da je nakon manifestnog istupa 1. veljače 2020. u HNK poprimio oblik događaja koji realizacijski mutira u vremenu i prostoru. Njegovu slagalicu čine: „Arte.Ri.Ja“ (Putokazi su ga opisali kao nastup „samo za Svemir, Negdje, bez publike“, 27. lipnja iste godine), zatim „RječiNa/organski“ (u pitanju je susretu, nazovimo to tako, s riječkom tekućom prirodom), „A capella Meandri II, IV i V“ (4. srpnja), „Svjetski dan izgubljenih sjećanja“ (kao pozornica je poslužila lokacija mlina Žakalj na Rječini, 4. srpnja) i „Tišina na tračnicama“ (pjevački nastup „tehnikom 'iznutra' u tišini“, u remontnoj hali HŽ-a, 19. srpnja).

Sve je zaključeno sedmodnevnim serijalom „ Lijepa Smrt, tri četvrt sata u tvojoj četvrti“, koji su činile projekcije filmskog omnibusa „Meandri“ na fasadama zgrada u raznim dijelovima Rijeke, od 20. do 26. ožujka 2021. godine. Na riječkoj umjetničkoj sceni ne postoji, niti je postojalo nešto s čime bi se takav serijal mogao usporediti. A kako je to već na dobrim nastupima red, uslijedio je bis, nazvan „Murali (u)lice 14'04'', koji se mogao pogledati kao „film o filmu u filmu“ na TV programu Kanala Ri 30. travnja 2021. godine.

S tako moćnim, a vremenski svježim setom događaja s režijskim potpisom Putokaza, jasno je da djevojke ne odlaze sa scene u trenucima manjka pogonskog goriva, upravo suprotno.

Kad smo već kod pozornica, zabilježimo i to da su Putokazi nastupima dobacili do Eurosonga (1993. i 1997), Berlina (2003), Japana (2005), Bugarske (2009), Kine (2017). Neki od njih su, na sreću, dokumentirani. Nadam se kako će kad-tad postati dostupan filmski zapis zadnjeg nastupa u biografiji Putokaza, održanog 2. srpnja 2021. na antičkom lokalitetu Mirine.

Ma, zapravo, iz rekapitulacijskog vidokruga priče o Putokazima ne bi valjalo maknuti toliko toga još što su nam ostavili u amanet pod svojim imenom, dugo već zapravo brendom.

Tijekom 38 godina vokalnog kolektiva, Miranda Đaković je došla na glas kao čvrsta voditeljska ruka, ali takvu kvalifikaciju relativizira podatak o usporednom pružanju te iste ruke brojnim suradnicima, i to u svim aspektima rada: autorskom, producentskom, scenskom, dizajnerskom, promotivnom. Posljedično, u pripremu projekata Putokaza redovito su uključivana respektabilna imena, koja su nadograđivala inicijalno polazište projekata novim vrijednostima, produktivno ugrađujući osobne prinose u zajedničku priču, što je otvaralo dodatne dimenzije idejama s kojima se ulazilo u studio. U tomu prepoznajem nemalo zrno Đakovićkine mudrosti.

Putokazi su kontinuirana evolucija, uvrnuto svojeglava u mjeri koliko je to njihova osnivačica, voditeljica, a sada i dirigentica operacije „Odlazak“ Miranda Đaković. Bit će kako upravo u toj definiciji valja potražiti ključ za rješenje enigme njihova nevjerojatno dugog, još nevjerojatnije uspješnog djelovanja. A danas odlaze u maniri najvećih, na vrhuncu.

Onima koji još imaju dvojbi u valjanost informacije o odlasku, evo još jedne. Dan prije utrnuća Putokaza, 21. veljače 2022. godine, voditeljica skupine, Miranda Đaković, i ravnatelj Muzeja grada Rijeke, Ervin Dubrović, razgovarali su o donaciji građe koja povijesno dokumentira rad Putokaza. Riječ je o glazbenim i video izdanjima, plakatima, odjeći za nastupe, nagradama i ostalom što zaslužuje biti uključeni u Glazbenu zbirku Muzeja. Hm, da nije u pitanju već u ovom napisu spomenuto 2, bila bi to inače – petica. Čista kao suza.

Velid Đekić

Rijeka, 22.veljače .2020.

NOVI ALBUM "MEANDRI !



Predstavljamo svoj novi, 14. album Meandri. Punih trideset i šest godina postojanja, iz albuma u album, iz generacije u generaciju, kroz više od 400 pjevača hrabro istražujemo, promišljamo glazbu izvan okvira.

Odlučili smo zagrebati najdublje. Dosljedni sebi, uronili smo u novi projekt od početka do Smrti. Skladbe u Meandrima putovanja su koja izmjenuju tijek, korita Rječine, oštro i krivudavo s promjenama pravca, ali uvijek s konačnim ciljem. Konačnim poput Smrti, koja je uvijek na koncu novog početka. Repetitivno perpetuiranje do novog dana, do nove rasprodaje. Nestaje svijet pravih vrijednosti, bilo kakvih ustvari. Glazba, uronjena u konzumerizam, postaje samo zrcalom vremena. Ne poštuje se više Nikoga i Ništa. Nismo nimalo ponizni, ni na kratko, treptaja tren. Dok, tek ponekad, osluhnemo deja vu melodiju pjesme koju je pjevala naša Baka, gledamo nepomično u jednu točku besmisla. Vrijeme je za krik. Za potragu za izgubljenim nama Samima. Za ljubavlju, suradnjom, dobrim i Svjetlom. Samo, kako ponovno spoznati vrline toplog Sunca i Života? Ako nisi upoznao tamu, nećeš znati cijeniti Svjetlost. Ako ne poštuješ Tugu i Smrt, nećeš znati poštovati Život.

Glasovnu izvedbu pjevača u Meandrima prate autohtoni žičani instrumenti i udaraljke u tradicionalnim ritmovima Primorja, Hrvatske, ali i svih strana svijeta u jedinstvenoj cjelini koja pršti vrhunskom izvedbom. Projekt uključuje 30-ak umjetnika, glazbenika, tonskih snimatelja, pjevača Putokaza, koreografa, kostimografa, dizajnera.



Na svoj 36. rođendan, 22.2.2020., u HKD-u na Sušaku, s početkom u 20.20h, predstavili smo svoj novi album.

Autorica glazbe, teksta i vokalnih aranžmana je Miranda Đaković, uz nju glazbenu produkciju na albumu potpisuju Zoran Majstorović i Iztok Turk, koji su ujedno i glazbeni aranžeri.

Autor likovnog oblikovanja Saša Ostojić prati osnovnu ideju glazbenog izričaja koja pritom jednostavno simbolizira dostojanstvenu mijenu u našim životima: ne postoje ni početak ni kraj. Postoje samo meandri kao životni zavoji kojima protječemo.

Glasovi u Meandrima su Jasmina Sokoli, Antonia Svetina, Helena Živković, Miranda Đaković, Ivana Blaškan, Magda Martedić Šimac, Daniela Rašić Strčić, Sarah Nicole Vukšić i Dolores Marinić

Vizualni identitet pjevača kroz pokret oblikovao je koreograf Benjamin Hrupački, odjećom stilisti Igor Dobranić i Tajči Čekada.

Rijeka, 27. listopada 2017.

PUTOKAZI RASKRUŽJE

Rijeka, 28. rujna 2017.

PUTOKAZI NA TURNEJI U KINI

Na poziv ministarstva kulture NR Kine, Kinesko društvo glazbenika ugostit će Putokaze od 30. rujna do 8. listopada 2017.
Tradicijsku etno glazbu našeg podneblja i dašak hrvatske kulture imat će priliku doživjeti publika jedne od najstarijih svjetskih civilizacija. Kina će početkom listopada ugostiti riječke Putokaze koji će, u izvedbi osam vokalistica: Jasmine Sokoli, Mie Doričić, Antonie Svetina, Dolores Marinić, Helene Živković, Magde Martedić, Branke Matić - Dereta i Vedrane Lisica, pod vodstvom Mirande Đaković, tamošnjoj publici predstaviti dio hrvatske glazbene baštine, uspješnice s jazz etno i world music albuma „Zemlja“ i „Nova Zemlja“ kao i dio repertoara s albuma „Androida“, „Mjesec“ i „Porculan“.



Izvedbu u Pekingu obogatit će fotografije Hrvatske, autora Renca Kosinožića i video projekcije Martina Šesnića. Kineskoj će publici Putokazi prirediti iznenađenje te neke od atmosferičnih pjesama s albuma „Mjesec, u prepjevu Rite Zhao Simonić, izvesti na kineskom jeziku.

Kao ambasadori tradicijske etno glazbe Putokazi su dosad predstavljali hrvatsku kulturu na Međunarodnoj turističkoj burzi u Berlinu 2003., a 2005. i u projektu „Bridge Eternal“ na svjetskoj izložbi Expo u Japanu, čiji cilj bio je, glazbom premostiti zemljopisne, kulturne i političke granice, što Putokazi godinama čine. 1997. godine njihov album „Zemlja“ s obradama hrvatskih tradicijskih pjesama uvršten je među 7 najboljih od 150 albuma srednje Europe na Natječaju „Radio France International“. Sudionici su International folklore festivala u Bugarskoj, u Burgasu, 2009., a pjevajući „na tanko i debelo“ predstavljali su zavičajnu glazbenu tradiciju i u Slovačkoj, 2008.

U Kini će se predstaviti vokalistice Jasmina Sokoli, Mia Doričić, Antonia Svetina, Dolores Marinić, Helena Živković, Magda Martedić, Branka Matić Dereta i Vedrana Lisica, pod umjetničkom vodstvom Mirande Đaković.

TKO SU PUTOKAZI?

Putokazi postoje od 1984. godine i jedna su od najdugovječnijih pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Od tada, izmijenilo se deset pjevačkih generacija, a više od 400 pjevačica i pjevača, utkalo je svoj trag u stvaralaštvo Putokaza. U trideset i tri godine dugoj karijeri, istražujući evergrine, teme iz filmova i mjuzikla, hrvatske etno teme, world music, trip-pop i elektro-pop, u prepoznatljivim višeglasnim vokalnim izvedbama, dosad je objavljeno 13 albuma i dva DVD izdanja. Putokazi su dva puta predstavljali Hrvatsku na Eurosongu, dobitnici su tri Porina, nagrade Status za izniman doprinos hrvatskoj glazbi, te dvije Nagrade grada Rijeke, 1988. i 1994. Stvarajući, svaki im je projekt novo istraživanje i pomicanje granica u stilskom, žanrovskom, vokalnom, izvedbenom i energijskom smislu.

Financijsku podršku ovom putovanju pružio je Grad Rijeka, a potporu predstavljanju hrvatske glazbe u Kini dalo je i Hrvatsko društvo skladatelja.

Rijeka, 17. veljače 2017.

POVODOM 33. ROĐENDANA NAJAVLJUJEMO NOVO DVD IZDANJE 'PUTOKAZI.33'!

U prodaji se nalazi u ograničenoj tiraži, a najavljuje ga koncertni video uradak „Naranče“.
Službeni datum izlaska DVD izdanja „PUTOKAZI.33“ je 22. veljače 2017., na 33. rođendan.



DVD "PUTOKAZI.33" čine snimka slavljeničkog koncerta povodom 30 godina rada (Porculan / Vremenska kapsula br. 30), održanog u Rijeci 2014. godine te dokumentarac Marte Ožanić "(u)lice putokaza", snimljen povodom okupljanja svih pjevačkih generacija.

Snimka slavljeničkog koncerta publici nudi koncertnu promociju posljednjeg albuma „Porculan“ te glazbenu retrospektivu našeg stvaralaštva kao dokument zajedništva i nepresušne energije pjevača Putokaza u kolopletu uspješnica od utemeljenja 22.2.1984. Posebnost glazbene retrospektive na novom DVD izdanju jest i zajednička izvedba svih pjevačkih generacija kojom su nastali sasvim novi zvuci poznatih "Naranče", "Tararajčice" i drugih pjesama.

Tijekom 33 godine stvaranja bili smo i jesmo promicatelji alternativnog glazbenog izričaja u suvremenoj pop glazbi pa je DVD izdanje „PUTOKAZI.33“ iznimno vrijedan dokument riječke i hrvatske glazbene scene.

Rijeka, 11. ožujka 2016.

putokazi.raskružje

mjuzikl mijena

Premijere 15/16/18. travnja - Rijeka / HKD na Sušaku



Ulaskom u 33. godinu Putokazi s ponosom predstavljaju Raskružje, mjuzikl mijena, svoje dosad najopsežnije glazbeno-scensko djelo koje u sebi objedinjuje formu mjuzikla i dramske predstave. Libreto Irene Križ spaja grčku i slavensku mitologiju u simfoniju prepoznatljivog zvuka Filipa Franka, orkestratora i glazbenog producenta, ali na dosad, i za Putokaze, neviđen način kao izazov na pragu novog buđenja svijeta oko nas. Svijeta koji je odlučio pronaći se u korijenima, probuditi se i iznijeti na površinu.


Mjuzikl je nastao od 30 songova iz dosadašnjih glazbenih projekata Putokaza, autora Elvisa Stanića, Duška Rapoteca, Mirande Đaković i Iztoka Turka. Autorski tim Mjuzikla čine Lenka Udovički, Ivana Kalc, Tajči Čekada, Deni i Martino Šesnić, Saša Ostojić. Sudjeluje 40 solista i izvođača iz različitih pjevačkih generacija Putokaza.

U Raskružju, mjuziklu mijena, isprepliću se slavenski mit o Jarilu i Morani te grčki mit o Perzefoni. Suprotstavljajući ove dvije srodne mitološke priče o nastanku proljeća, Raskružje, mjuzikl mijena, ispituje što bi se dogodilo da je Perzefona zbog svoje znatiželje otišla u Had. Bi li bol i tuga majke Demetre bila manja ili veća s obzirom da nije oteta kao u originalnom mitu, nego ju je kćer ovim činom "izdala" i napustila. Ljubav se u Hadu osuđuje, a kako je pak u priči mjuzikla? Zemlja je racionalna, brine o plodovima. S druge strane, Had je hladan, nema emocije, podsvjesno u sebi potiče na razmišljanje o strastima. U oba slučaja, čini se, ljubav je osuđena na propast. Glavni likovi Morana/Perzefona, Jarilo, Janja, Gospodin Lijep i Mlad, Demetra i Perun, vile Rusalke i Polunoćnice.. nastoje sačuvati ljubav, mir, poštovanje, sreću, istine i zajedništva. Zapravo, putuju raskružjem, životnim rotorom, u kojeg ulaze i izlaze, u viječnim mijenama, tražeći se, istražujući, rastući. Baš kao i Putokazi, uvijek i iznova.


Raskružje, mjuzikl mijena prati najavni video song "Sva moja lica" redatelja Tomislava Ćurkovića, kojeg su u neobičnom, sasvim novom konceptu, snimali pjevači sami, mobilnim kamerama, u radnom procesu iznutra.

Putokazi.Raskružje, mjuzikl mijena, uprizorenje 15/16/18. travnja 2016.
Pretprodaja ulaznica od 5. ožujka na blagajni HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci






SAŠA Ostojić, autor vizualnog identiteta predstave:

Sinteza svega što su Putokazi radili ulaženje je u životne cikluse, a njega najbolje sagledava simbol kružnog toka, živog prometnog mjesta do kojeg se dolazi Putokazima, u kojeg ulazimo kad želimo, a možemo izaći na više mjesta. Raskružje. Energijsko mjesto koje povezuje sve one koji sudjeluju u njemu u jednom trenutku, a stalno se izmjenjuju. Tako su Putokazi u svojih 32 godine postojanja povezali više od 4 stotina ljudi u svoj mali kružni tok koji su kroz njih energetski i pjevački prošli, redateljski, aranžerski, spisateljski, koreografski, glumački.. u koji su uveli ne samo ideju povezivanja, nego radost, ljubav i prenošenje svih onih utilitarnih poruka koje bi nas trebale činiti boljim ljudima. Stvarali su svoj svijet, bili iskreni u svojoj ideji. Živimo u svijetu gdje prenošenje takvih poruka postaje sve problematičnije jer se danas prezentira da su prestiž, napredovanje, moć, gaženje, financijski aspekt poželjni za naše društvo, od vrtića do akademije, u sve pore. Istodobno svi oko nas znamo da su vrijednosti koje Putokazi žive definitivna i da je možda vrijeme da se osvrnemo na sve što su nam ovih godina poručivali. Mjuzikl mijena je u stvari direknta poveznica sa svakim malim Putokazom koji je u ove 32 godine bio na putu kojim su išli mnogi mladi Riječani kao i ljudi iz drugih gradova koji su živjeli, studirali, bili mladi u ovom gradu.

Mjuzikl mijena Raskružje za Putokaze ujedno znači završetak jednog ciklusa... do novog puta, do ponovnog rađanja.



IRENA Ćepulić, autorica libreta:

Priča libreta je neobična i neuobičajena te otvara mnoštvo pitanja. Tako je bilo i s nastajanjem libreta, pjesme su vodile mene, nekom neobjašnjivom silom i uživala sam u tome. Izuzetno sam zahvalna svima s kojima sam surađivala jer bez međusobne komunikacije i razmjene ideja sigurno ne bi nastalo dijelo za koje sam sigurna da će svaki gledatelj htjeti pogledati ga barem još jednom.



MIRANDA Đaković, glazbena voditeljica Putokaza:

Mjuzikl nadmašuje sve naše dosadašnje projekte. Putokazi nisu kazališna institucija, a mjuzikl je izvedbeno i tehnički zahtjevna forma. Nismo se poslužili ikakvom licencom sa strane, već smo od svojih posljednjih autorskih projekata (Nova Zemlja, Androida, Mjesec i Porculan) i probranih pjesama stvorili potpuno novo autorsko, glazbeno-scensko dijelo. Priča libreta je složena, pa ipak naše postojeće pjesme lako su se uklopile jer nisu ograničene vremenom i prostorom, a prenose radost, ali i dramu i tugu, životni tijek. Vjerujemo u trajanje Mjuzikla te iznimne odjeke hrvatske javnosti, osobito one kulturne, te medija.

Rijeka, 23. ožujka 2015.

Dokumentarni film (u)lice putokaza i videospot ružica (nova) za trideset prvi rođendan!

Rijeka, 23. ožujka 2015.

Putokazi (svi) Ružica (nova)

ružica (nova) novo je čitanje jedne od najupečatljivijih pjesama koja je obilježila početnu energiju stvaralaštva Putokaza, svima ostala zapisana u sjećanju od 1985. kada je nastala. Donosimo je sada u sasvim novom izdanju, aranžmanskom ruhu producenta Iztoka Turka.
Videospot potpisuje mlada riječka redateljica Marta Ožanić, redateljica dokumentarnog filma (u)lice putokaza, premijerno prikazanog povodom tridesetrprvog rođendana Putokaza.

Redateljica u ulozi tihog, nevidljivog promatrača, prati različite pjevačke generacije Putokaza tijekom priprema slavljeničkog koncerta u Rijeci, u rujnu 2014. godine.

U filmu i videu otkrivamo čudesno lice Putokaza, lice u bivanju, posvećeno glazbi i izvedbenom trenutku, na sceni, iza scene, u scenskim ulicama.


putokazi (svi) - ružica (nova)

Glazba, tekst Miranda Đaković
Vokalni aranžman Miranda Đaković i Olja Dešić
Aranžman i glazbena produkcija Iztok Turk

Novi videospot Gost
29.10.2014.

(Sazviježđe Grimizne cipele)

Dišu li vaši strahovi? Njiše li se vaše klatno? Ima li ova igra značenja?

Život, malen ili velik, često ovisi od kuda je promatran. Kada za trenutak utonemo u san i svakodnevna priroda postaje kozmička čarolija do granica vidljivog nam svemira. Priroda se pobrinula da život iznova nastaje, od mikrokozmosa livade do svemirskih maglica vidljivih orbitalnim teleskopom. Osjećaji, tjelesnost, požuda i smiraj dvije duše, ne neophodno ovozemaljske, zatvaraju krug života u svoj kompleksnosti koja se u konačnici opet svodi na jednostavna pravila našeg svemira.

Imate li hrabrosti voljeti? 

Video uradak skladbe Gost, četvrti u nizu s aktualnog albuma Porculan Putokaza, izradio je Kreativni odjel iz Rijeke. Ovo neobično video oblikovanje autorski potpisuje Davor Pasarić, a montažu Jusuf Šehović.

30. godišnjicu stvaralaštva i prijateljstva Putokazi nastavljaju slaviti novim Događajima!
28.10.2014.

Porculan i Vremenska kapsula br. 30 stižu u Pulu i Zagreb!

Putokazi za 30. rođendan predstavljaju:

„Porculan“, koncertna promocija
„Vremenska kapsula br. 30“, glazbena retrospektiva 1984.-2014.


Istarsko narodno kazalište, Pula, 17. studeni 2014.
Zagrebačko kazalište mladih, Zagreb, 28. prosinac 2014.

Osim aktualne postave, koja je ove godine iznjedrila album „Porculan“ svojevrsnu krunu 30 godina neprestane mijene, glazbenog puta i istraživanja, na Događajima u Puli, 17. studenog i Zagrebu, 28. prosinca predstavit će se i nekadašnji pjevači Putokaza iz deset generacija. Projekt pod nazivom „Vremenska kapsula br.30“ publici će prikazati svojevrsni presjek repertoara Putokaza. Specifičnost Vremenske kapsule svakako su pjevači od kojih mnogi na pozornici nisu bili desetak i više godina. Izvest će poznate pjesme Putokaza drukčije obrađene, a neke će generacije pjevati pjesme koje nisu iz njihova razdoblja. Vremensku kapsulu prati i bend sačinjen od nekadašnjih članova Putokaza. Publika u Puli i Zagrebu, tako će se, osim uživanja u aktualnom albumu „Porculan“ moći prisjetiti elektro zvuka albuma „Mjesec“, trip popa s Porinom nagrađenog albuma „Androida“, prepoznatljivog etno zvuka albuma "Zemlja" i "Nova Zemlja", a potom na scenu stupaju generacije Filma, Mjuzikla, Beatlesa, predstavnici na Eurosongu "Put" i "E.N.I" te druga i prva generacija Putokaza još iz davne 1984.

Posebno priznanje povodom 30 godina javnog umjetničkog djelovanja Putokazi su dobili nagradom Status za izniman doprinos hrvatskoj glazbi. Osamnaesta dodjela Nagrada hrvatske glazbene unije, Status 2014., održana je u ponedjeljak 13. listopada na botelu Marina u Rijeci. Prilikom preuzimanja nagrade, osnivačica i voditeljica Putokaza, Miranda Đaković poručila je:

„U ime četiri stotine pjevača, koji su se tijekom trideset godina zajedništva udružili u igri i stvaralačkom činu, energijom svojih glasova, instrumenata njihovih kreposnih duša, iskreno zahvalni, Svoji i Vaši Putokazi.“

NOVI SINGL I VIDEOSPOT "(MOJA MALA) PRIJATELJICA"
29.06.2014.

Predstavljamo novi singl i video spot "(Moja mala) prijateljica" s posljednjeg albuma "Porculan".

Pjesma je pisana zanimljivim ženskim rukopisom i odiše besprijekornom vokalnom interpretacijom. Čini se pravim darom našim odanim poklonicima, kao i onima koji će to tek postati.

Za pjesmu je snimljen i videospot, a režijsku palicu povjerili smo stalnom suradniku, riječkom koreografu i redatelju Žaku Valenti.

Kolorističan spot sniman je na sceni riječkog Gradskog kazališta lutaka, u stilu retro spotova s kraja '80-ih i početka '90-ih godina.

Svojom mladenačkom energijom i ekspresivnom interpretacijom djevojke plijene pažnju u širokim kadrovima, a koreografske sekvence podsjećaju na retro post-punk elektro stil '90-ih.

Videom i singlom "(Moja mala) prijateljica", ujedno najavljujemo skorašnji promotivni koncert albuma "Porculan" kao i obljetnički, retrospektivni koncert "Vremenska kapsula br. 30".

Oba koncerta održat će se 30. srpnja na lokalitetu Arheološkog parka u Rijeci.

VIDEOSPOT "(MOJA MALA) PRIJATELJICA"
Redatelj: Žak Valenta
Snimatelj: Sanjin Stanić
Montaža: Sanjin Stanić i Žak Valenta
Vizualni identitet: Tajči Čekada
Šminka: Dubravka Marijanović
Frizure: Betty Samardžić
Asistent snimatelja: Ivan Vranjić
Scenski suradnici: Aleksandra Ana Buković i Renata Fugošić
Lokacija i rasvjeta: Gradsko kazalište lutaka Rijeka

Ponosimo se brojkom 30!
Obljetnička godina u znaku novog diskografskog izdanja, albuma Porculan
24.01.2014.

Da, vrijeme trči. Standardan doživljaj te činjenice uključuje nostalgiju za proteklim, koju se u boljim verzijama priče racionalno pokriva rekapitulacijskim i sličnim projektima. Nasuprot tomu, ne puštamo sentimentalne, još manje tugaljive suze. Trideset godina uspješna rada – eto povoda za radost i ponos!

Rođendanska brojka na mjeraču vremena pokazuje 22. veljače. Započeli smo rad 1984. godine, isprva kao mješoviti zbor, a od 2003. kao ženska vokalna skupina. Pod zastavom Putokaza izmijenilo se deset pjevačkih generacija, s njima i 400 pjevačica i pjevača, čineći nas malom glazbenom školom. Iza te škole u međuvremenu nanizali smo 12 objavljenih albuma i jedan DVD. Na tim izdanjima ima glazbe s potpisom Beatlesa, tema iz filmova i mjuzikla, hrvatskih etno-tema, autorskog world musica, trip-popa, elektro-popa, a capella istupa…

Nastavljamo. 30. kolektivni rođendan obilježavamo novim zvučnim materijalom. Riječ je o albumu Porculan.

Porculan predstavljamo 22. veljače, ali – jasno je to – Putokazima pripada cijela 2014. godina. U pravu su kad kažu: Trideseta je samo jednom!

Pridružite se!

NOVI RADIJSKI SINGL "GOST"
22.02.2013.

Ako je itko gost na domaćoj pop-glazbenoj sceni, onda to Putokazi nisu. U petak, 22. veljače, Putokazi bilježe svoj 29. rođendan. Koliko ima izvođača koji se na toj istoj sceni mogu usporediti s njima vlastitom (us)trajnošću?

A da je na djelu radno aktivna (us)trajnost, potvrđuje najnovija glazbena tema s autorsko-izvođačkim potpisom Putokaza. Nakon singlova Dar i Proljetna misao (koja se pleše), Putokazi ostaju dosljedni sebi, pa za vlastiti rođendan izlaze pred publiku novim radijskim singlom, nazvanim Gost.

Gost je skrojen od glazbene tkanine za sladokusce: rasan primjerak elektro-popa neodoljiva, kotrljajućeg ritma i melodije koju već na prvo slušanje ne možemo izbaciti iz uha, vukući za rukav glazbenim kvalitetama zbog kojih smo odavno pristali biti šarmirani gosti u glazbenoj priči s etiketom Putokaza. Gost je to koji ne dopušta želju da se zaputimo igdje drugdje… osim možda u orbitu gdje nas čekaju radovi što se pripremaju za nov album Putokaza. No, o toj orbiti kada za to dođe trenutak.

VODENA u novom američkom remiksu
06.09.2010.

Evo još jednog remiksa Vodene, ravno iz SAD-a. Autori su tročlana cjelina iz Seattlea koju znamo pod imenom Wunderbugg.

Tko je Wunderbugg? Upravo zahvaljujući eksplozivnoj pojavi instrumentalnog fenomena Wunderbugg, Seattle iznova privlači poglede pop-svijeta, gotovo dva desetljeća nakon što ga je na svjetsku glazbenu mapu postavio grunge. Pokretan retro “vibrom” klavijaturistice Flores Whidden (psihodelija 60-tih, progresiva 70-tih, new wawe 80-tih), Wunderbugg je prepoznatljiv po Whiddeninom MIDI-sekvenciranju i ostalim zvučnim efektima. Tu su također suradnje s brojnim glazbenicima, uključujući blizanke Audru Page i Elke Hautala. Trio Wunderbugg je možda najveću pozornost privukao unošenjem dinamične perspektive live rock-banda u DJ performing.

Trojka iz Seattlea zvukom je na tragu The Chemical Brothers, Infected Mushroom, Tori Amos i The Crystal Method. Elektronske staze odvode je i dalje od spomenutih, uzbudljivim i nepredvidljivim putovima improvizacije.

O fenomenu Wunderbugg podosta govori podatak da je album Trangradulate doživio 400 tisuća klikova i downloada (Seattle Alternative Charts, od lipnja do studenog 2009). Trio surađuje u realizaciji novog EP-ja Klubjumpersa (dobitnika Grammyja, te nedavno nominiranog za ponajboljeg američkog DJ-a, na IMA Awards 2010). Izlazak EP-ja očekuje se rujna 2010.

Wunderbug bilježi suradnju I sa slavnim Markom Fisherom, na realizaciji EP-ja Syai, uz produkciju Grammyjem višestruko nagrađivanog producenta Otta Geoffa. EP izlazi ovih dana. Prije toga, rujna 2008, magazin XLR8R stavio je Wunderbug na sedmo mjesto top-ten izdanja. Singl 3Molecules Away pojavljuje se na soundtracku Lip Service Website.

Trio Wunderbugg je potegnuo preko oceana da bi s Putokazima zaronio u Vodenu. Kako ne krenuti za njim?

Video uradak za VODENA (Grabber & Tomec Rmx)
26.07.2010.

Nakon korištenja tehnologije 21. stoljeća i prvog hrvatskog interaktivnog spota "Šumska", Putokazi opet iznenađuju novim video spotom vraćajući se četiri desetljeća u prošlost! Naime, glazbeni broj "Vodena (Grabber & Tomec Rmx)" tražio je umjetničke snimke podvodne igre oblika, svjetla i ženskog tijela. Pronađene su u 1970-tim godinama, u arhivi Petra Trinajstića, poznatog riječkog majstora filma, filmskog scenarista i redatelja. Nemirni duh sedamdesetih ispunjen je simbolikom, a erotizam tijela vidljiv u razigranom ispreplitanju svjetla i sjene. San, maštanje ili stvarnost? Otkrijte! Video remix potpisuje Kreativni odjel iz Rijeke.

VODENA (Grabber & Tomec Rmx)
prva remix tema s «Mjeseca»
01.07.2010.

Remix potpisuju glazbeni producenti Marko Grabber i Krešimir Tomec. Marko je član slovenskog banda Kisha, Krešimira znamo iz grupe Cubismo. Dvojcu ovih dana izlazi album "Dalmatian dub". Ljeto! Voda - koja nas uvijek upućuje na osjećaj slobode i bestežinsko stanje. Uživajte!

"Šumska" - prvi hrvatski interaktivni glazbeni video spot za rođendan Putokaza
22.02.2010.

Za svoj rođendan Putokazijoš jednom pomiču granice glazbenog doživljaja, ovaj put koristeći najmoderniju tehnologiju. Nekada smo bili tek slušatelji glazbe, zatim smo kao gledatelji uživali u televizijskim video spotovima, a sada, u 21. stoljeću, na Internetu postajemo i interaktori - oni koji sudjeluju u radnji, oni koji aktivno doprinose novom multimedijalnom doživljaju – kada god to požele!

"Šumska" je prvi hrvatski interaktivni glazbeni video spot. Želja je čovjeku omogućiti bogatije i osobnije iskustvo, uroniti ga u čarobni svijet Putokaza u kojem se isprepliću prošle, sadašnje i buduće priče. Svaki gledatelj, tj. točnije interaktor, sam odlučuje kako će sudjelovati u toj jedinstvenoj priči, snu ili meditacijskom iskustvu. Mnogi će riješiti i zagonetku potrebnu za nastavak priče – ili jednostavno bolje upoznati sami sebe u miru virtualnog svijeta u nastajanju, upoznati granice našeg unutrašnjeg, emocionalnog svemira, upravo onog o kojemu govori album Mjesec.

Posebnost "Šumske" je korištenje Hyperviza, tehnologije domaćih autora - riječke multimedijske produkcije Kreativni odjel. Hyperviz je upisan u "Knjigu najboljih" kao jedna od najboljih inovacija u Hrvatskoj prošle godine. E-novation je priznanje za inovacije u visokim tehnologijama u organizaciji izdavača Vidi i Instituta Ruđer Bošković.

26 godina Putokaza! Dva nova spota za rođendan.
22.02.2010.

Kada smo 22. veljače 1984. započeli radom, malo tko se usudio pomisliti da će priča ući u svoju 26. godinu.

Radujemo se 26. rođendanu - čestitke primamo u ponedjeljak, 22. veljače 2010.! - radno. Dosadašnjim spotovima za glazbene teme s albuma Mjesec pridružujemo još dva nova vizualna uratka. Riječ je o spotu za skladbu Tuga u režiji Tomislava Ćurkovića. Također je riječ i o interaktivnom glazbenom spotu (prvom radu te vrste u Hrvatskoj!) kojim se vizualizira skladba Šumska. Spot autorski potpisuje Kreativni odjel iz Rijeke.

Zašto baš te skladbe? Sve je u njihovim emocionalnim nabojima. Prva vodi za ruku u sjetna, molska raspoloženja, a druga, otpjevana a cappella, preplavljuje radošću i zaigranošću durskih tonova. Nisu li ta dva ugođaja i granice našeg unutrašnjeg, emocionalnog svemira, upravo onog o kojemu govori album Mjesec?

Oba će spota biti službeno promovirana 21. ožujka, na prvi dan proljeća, ujedno na međunarodni Dan šuma i Dan planetarija. Dogodit će se to na mjestu gdje je prvi put izašao pred oči i uši publike album Mjesec – u riječkom Astronomskom centru, u planetariju. Manje strpljivi neka posjete web stranicu Putokaza, gdje ih od 22. veljače čeka jedinstveno multimedijsko iskustvo, interaktivni spot Šumske.

Rođendanski dar sebi ili publici? Mudri znaju da je u takvim situacijama od veznika ili mnogo primjereniji veznik i.

Televizijska premijera spota OGLEDALO ŽALOSTI
02.02.2010.

3. veljače, Dobro jutro, Hrvatska

Nakon singlova TU SAM, OUT PUT, GRAD, S DRUGE STRANE STAKLA i DVOJNICA, raduje nas što smo pripremili singl OGLEDALO ŽALOSTI.

Za njega je napravljen i videospot. Autor spota je Tomislav Rukavina, a spot potiče asocijacije k vizualnoj apstrakciji i ogledanju naših unutrašnjih lica na površini vode. Dakako, to su samo prvi dojmovi, svaki gledatelj otkrivat će u spotu vlastitu priču.

Televizijsku premijeru spot će doživjeti 3.veljače u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Nakon toga slijedi prikazivanje na ostalim domaćim televizijama.

Dotakni Mjesec!
15.01.2010.

Ekskluzivan glazbeno-scenski susret s posljednjim albumom Putokaza,
HKD na Sušaku, 7. veljače, 20 sati

Koncertni happenning kojim predstavljamo posljednji album propituje polazišta na kojima izrasta ono što danas nazivamo etno-glazbom. Na djelu je kulturološki intrigantna misija ispisana emotivnim, ženskim rukopisom. Susret je to s arhetipskim emocijama: tugom, osamljenošću, radošću, ushitom, nespokojem...
I pitanjem: je li moguće arhetipske emocije izraziti jezikom koji je od naših unutrašnjih počela udaljen onoliko koliko nam to priređuje razvoj tehnologije?

Mjesec je tu. Budite odvažni: tiho, na prstima, i dotaknite ga!

Novi radio i video singl Dvojnica

Koračajući čas svijetlom, čas tamnom stranom Mjeseca, dosad smo vam darovali dva radijska singla, Tu sam i Grad, s druge strane stakla. Također dva videospota, za Output i Tu sam.

Njima se pridružuje novi radijski singl, Dvojnica, za koju je snimljen i videospot. Tim se radovima hod tajnovitim, magičnim predjelima Mjeseca nastavlja. Spot je sniman digitalnim fotoaparatom u slow motionu, a autori spota su specijalno za njega osmislili mehanizam i tehniku kojom simultano rotiraju kutiju, glavno mjesto radnje spota. Tako su uspjeli dobiti pokret i oživjeti neživo unutar prostora spota. Kamera rotira simultano s kutijom, a slika pritom ostaje statična.

Autori spota su Tomislav Ćurković i Aljoša Brajdić, za riječki multimedijalni studio Megaphone. Brajdić je diplomirani dizajner i član Hrvatskog društva dizajnera, a uspješno je izlagao na brojnim izložbama. Ćurković je akademski slikar, točnije svestrani umjetnik koji se bavi slikarstvom, kazališnom scenografijom, glazbom i videoumjetnošću. Dosad je snimio nekoliko nagrađenih dokumentarnih filmova: Punan, Varanasi i Bule. Za Bule, film o bijelcu koji se uputio u Papuu Novu Gvineju u potrazi za rajskom pticom, jednom od najljepših, ali i najrjeđih ptica na svijetu, dobio je posebnu nagradu žirija na 17. Danima hrvatskog filma.

Mjesecu se valja prepustiti, amalgam je to perfektnih pop-komada i uzbudljivih putovanja u naše nepoznate unutrašnje svjetove. I Dvojnici, također, bez straha u dvojnosti!

Novi radio singl Grad, s druge strane stakla

Upravo je objavljen novi radijski singl s albuma Mjesec. Nakon hit-teme Tu sam, stiže tema Grad, s druge strane stakla. Tim singlom Mjesec pokazuje još jedno svoje nepoznato, začudno lice.

Grad, s druge strane stakla osvaja iznenađujućim, funkoidnim ritmom. Usporedno s njim, iznad elektronskog pulsiranja glazbene teme plovi melodija čija lepršava elegancija odaje tipične Putokaze. Ako u funku nema tajne (njemu se valja samo prepustiti!), u melodiji ima. Riječ je o skladbi koju je, vjerovali ili ne, izvodila i generacija Putokaza iz 1988. Dakle, to je tema koja je u kožu Putokaza tetovirana poodavno. Njen je prvotni, radni naziv glasio Fiume. Dobrim dijelom zbog dvojezičnog, hrvatsko-talijanskog teksta skladbe, koji podcrtava ugođaj prepoznatljiv za lokalni kolorit grada u kojem djelujemo već 25 godina, kolorit Rijeke.

Grad, s druge strane stakla naš je dar gradu u povodu 25 godina djelovanja. Rijeka je u njemu tako svoja, a tako drukčija.

Novim radijskim singlom progresivna putanja albuma Mjesec nastavlja se blještavo iscrtavati na domaćem pop-glazbenom nebu. Vjerujte Mjesecu i kad Vas vodi za ruku u Grad, s druge strane stakla.

CD MJESEC u prodaji!

Ako zažmirite s nama, u smiraj dana, u utorak, 9. lipnja, u 21 sat i 21 minutu, i nekoliko minuta potom otvorite oči, pred Vama će se naći dva Mjeseca.

Prvi će biti Mjesec koji je s neba, okrugao i pun srebra, 7. lipnja nestao u tami, da bi se 9. lipnja začeo kao pun mjesec. Drugi će biti Mjesec koji je, u obliku CD-a, 8. lipnja krenuo put prodajnih mjesta, da bi stigao u Vaše ruke kao novi album Putokaza.

Slijedite nebeske putokaze i dođite na press performance u povodu tih dvaju dolazaka. Kamo? U Planetarij Astronomskog centra Rijeka, Sv. Križ 33.

Tu smo, čekamo Vas na sferično druženje s nebom, s pogledom na tamom omotanu Rijeku. S Mjesecom pred sobom, bilo kojim od njih dva, otkrit ćete mijenu kojom je naš (singl) OutPUT postao InPUT. Dođite, budite in.